U laži su kratke noge- stara je to poslovica..

Svakodnevni život pun je iznenadjenja. svaki tren nam se nešto lijepo ili nešto manje lijepo može dogodit. Kako se ljudi dočekuju u takvim iznenadnim situacijama za mene je fascinantno.

Kolikom brzinom ljudski mozak radi da u trenu smisli tako uvjerljivu laž da i sam čovjek koji je izgovara vjeruje u nju.

Par put sam se uvjerila u tako nešto.. Kad radite sa ljudima pokušavate, bilo o kojem poslu da se radi,doprijeti do čovjeka i steći njegovo povjerenje.. i tako sjedim ja kraj čovjeka i dogovaramo se oko nekih važnih detalja kad zazvoni njegov telefon,on se javlja i objašnjava osobi na drugoj strani kako je baš u autu i na putu da riješi baš njegovu situaciju.. pogledava sa druge strane mene i namiguje kao- kako sam ga dobro skinuo s vrata.. 

Završava razgovor i kaže kako ga je ta " budala " upilala, a ta  "budala " je takodjer poslovni partner kao i ja ..

Pa se samo pitam dali tako govori o svim "budalama " sa kojima sjedi i zašto je to ljudima potrebno.. male bijele laži nikome ne škode al zašto je potrebna baš ta negativna po meni energija da se stvara oko nas.. dali je sad "budali " sa druge strane lakše neznam..znam da se ja nisam osjećala baš ugodno nakon toga.. Dali je nekad bolje lagat ? Zar je istina toliko loša...?